Vice Mišković, 28-godišnjak iz Zadra, koji je 1997., kao srednjoškolac, sa svog računala provalio u informatički sustav američkog Ministarstva obrane, nikad nije napravio karijeru kao računalni genij

Iako se Hrvatskom proširila priča da je najpoznatiji hrvatski haker Vice Mišković, 28-godišnjak iz Zadra, napustio državu, da živi u Americi i uživa plodove svoje spektakularne provale u računalni sustav Pentagona 1997., kad mu je bilo 15 godina, on danas živi skromno sa svojom obitelji u Zadru. Radi kao terapeut radiestezist i sa suprugom Dejanom vodi udrugu “Terra” za poboljšanje kvalitete života.

“Ispričat ću vam svoju priču, svoje razmišljanje o tome što se dogodilo prije 13 godina. Puno toga se pisalo, manje ili više istinito, tako da je došlo vrijeme da se sve razjasni. Za početak, nije se radilo o grupnom činu, nije nas bilo više koji smo hakirali, nego samo moja malenkost. Ostalima su oduzeta računala samo iz razloga što su bili sa mnom u kontaktu”, objašnjava Vice koji prvi puta otvoreno, ekskluzivno za Globus, govori o tome što se dogodilo.

Vojna baza. Zapravo se radilo o američkoj vojnoj bazi Andersen. “Svakog čovjeka na neki čin goni njegova namjera, pa tako i hakera. U to vrijeme sam imao 15 godina, zanimali su me izvanzemaljci odnosno tajne koje američka vlada skriva od javnosti. Zabranjeno voće. Vjerujem u pravo na istinu i slobodu informacija. Puno slučajeva hakiranja motivirano je upravo takvim namjerama, kao i ovaj najnoviji s objavom registra branitelja. Mali čovjek voli znati, a ne da mu se istina skriva. Sustav vojne baze Andersen bio je jako slabo zaštićen. Kad sam otkrio o kojoj se greški radi, iznenadio sam se što se tako slabo pazi na sigurnost”, objašnjava Mišković.

U to vrijeme, tvrdi, internet je bio vrlo spor i on je koristio modem od 14.400 kbps, što znači da je bilo teško i nemoguće pregledati veće količine podataka. Dva mjeseca je pregledavao njihove podatke i jedino što je pronašao bili su podaci o zaposlenicima, njima važni, ali njemu potpuno nevažni. Prema tome, tvrdi, njegova potraga nije bila uspješna.

“Nastavio sam dalje tražiti po drugim vladinim računalima, ali me spriječila policija zakucavši na vrata”, iskren je Mišković. “Zaplijenili su mi računalo i pokušali me optužiti za materijalnu štetu, iako nikakvi podaci nisu bili uništavani niti mijenjani. Zakona koji bi me sankcionirao tada nije bilo, tako da nisam bio kažnjen. Računalo mi je nakon nekoliko mjeseci vraćeno”, prisjeća se.

Pokušavao je upasti u taj sustav, no nije slutio da će uspjeti. Jednostavno je pogodio mjesto s greškom u sustavu, a nije bilo lako pretraživati baze podataka.

“Ne bih u detalje opisivao što sam radio. Uglavnom, probio sam šifre”, kaže haker. “Taj ulazak u njihov sustav nije zahtijevao veliko znanje. Nije to bilo ništa spektakularno. S moje strane policija je pronašla 700 zabilježenih ulaza. Proveo sam tri dana na ispitivanju, zajedno s roditeljima, bila je to velika gnjavaža”, kaže Mišković i dodaje kako su s njegova kompjutera snimali sve podatke.

Došli su mu iz Odjela gospodarskog kriminala i tvrdili da je počinjena materijalna šteta, no, on tvrdi, nije bila i nije bilo načina da ga se sankcionira. Prema njegovim riječima, nije bilo konkretne optužbe, već su mu samo govorili da je počinjena šteta od čak pola milijuna dolara. “Nije bilo nikak­ve prijave za kazneno ili prekršajno djelo. A spomenuta se šteta valjda odnosila na njihov oštećeni sustav”, prisjeća se vremena koje je proveo u policiji.

Lud i mlad. “To je bila takva situacija. Bio sam mlad, lud, nije me bilo briga”, objašnjava i priznaje kako mu je odgovarala ta iznenadna pozornost.

“Digla se velika buka oko toga, a ja sam još bio dijete. To je bilo mojih pet minuta slave”, kaže haker, kojem je nadimak bio INTRUDER X.

Nakon toga nije dobio nikakve ponude, u smislu stipendija ili nečega što bi ga potaknulo da se razvija i obrazuje. Samostalnom odlukom upisao je Fakultet Organizacije i Informatike u Varaždinu.

“Nisam ništa očekivao ni tražio, ali sam mislio da bi nešto moglo biti. Ni iz Pentagona me nitko nije kontaktirao. Međutim, kako nemam baš dobro mišljenje o njima, čak i da su me kontaktirali, ne bih ništa prihvatio”, kaže Vice Mišković.